Dijeljenje zajedničkih troškova u sportskom klubu ili hobi grupi: teren, oprema i kasa

Utorak, 20 sati. Amina rezerviše teren na svojoj kartici, kao i svake sedmice od marta. Jedanaest ljudi je u chatu, osmero dođe, jedan pita „koliko sam ti ono dugovao?“, a drugi još ima negdje gotovinu za dresove za Lejlu. Kasa živi u svesci u nečijoj torbi.

Kroz sezonu to se skupi u to da je onaj ko rezerviše trajno nekoliko stotina maraka u minusu, narudžba opreme za koju niko nije siguran da je potpuno plaćena, i kasa za koju može jamčiti samo jedna osoba.

Rješenje je strukturno. Bilo da je mali fudbal, ekipa za penjanje ili kurs grnčarstva koji kupuje svoju glinu, klupski novac dolazi u tri oblika — rezervacije, grupne narudžbe i kasa — svaki sa svojom pravednom podjelom; odlučite pravilo o nedolasku jednom, i namirujte se mjesečno. Stavite li ih zajedno kao „klupski novac“, nepravda se sakrije u prosjeku.

Oblik 1 — Ponavljajuće rezervacije: po terminu ili fiksna članarina?

Teren, igralište, studio, sala: trošak je fiksan, a ljudi se mijenjaju svake sedmice. Postoje dva iskrena načina da se to podijeli, i grupa treba naglas izabrati jedan.

Podjela među onima koji su igrali. Svaki termin se dijeli na one koji su došli: teren od 120 KM je 15 KM po osobi s osam igrača i 20 KM sa šest. Pravednije iz sedmice u sedmicu i zadano u većini malih grupa; kompromis je da onaj ko rezerviše nosi rizik slabe večeri, a cijena po glavi se pomjera.

Fiksna članarina. Svako plaća ravan mjesečni iznos, igrao ili ne. Predvidivo i lako za naplatu; redovni subvencionišu one koji dođu dvaput u sezoni, a novi član se mora obavezati prije nego zna sviđa li mu se.

Nijedno nije pogrešno. Ono što krene naopako je klizanje između to dvoje — članarina na papiru, po terminu u praksi, niko siguran šta je važilo za veče kad je padala kiša.

Oblik 2 — Grupne narudžbe: tačni iznosi, ne ravnomjerno

Oprema, žice za rekete, boja, kutija loptica: jedna faktura, nejednaki pravedni dijelovi. Narudžba opreme izgleda kao jedan trošak, ali ravnomjerna podjela je pogrešan alat. Ako deset igrača uzme po jedan dres, a Tarik dva, dijeljenje fakture na jedanaest nije pravedno ni prema kome. Umjesto toga podijelite je po tačnom iznosu: onaj ko je naručio unosi ukupan iznos fakture, svakom igraču se dodjeljuje jedan dres, Tariku dva, i dijelovi se opet sabiraju na fakturu. Pet načina da podijelite trošak iznosi kad koji režim odgovara; grupna narudžba je udžbenički slučaj za tačne iznose. Skupljanje za trenera ili za igrača koji odlazi je svoj mali slučaj — vidite kako podijeliti grupni poklon.

Oblik 3 — Kasa: jedan čuvar, jedan vidljiv zapis

Jedna osoba drži novac za sitnice — lopte, traka, sudija — a svi ubace s vremena na vrijeme. Kasa propada onako kako propada zajednički fond za hranu u stanu: to je tekuće stanje koje vidi samo čuvar. Pravilo koje je čini funkcionalnom: svaki ulaz se bilježi na onoga ko ga je platio, a svaki izlaz se bilježi s čuvarom kao platiocem i grupom kao ljudima za koje je bio. Stanje čuvara onda pokazuje koliko je od kase zaista njegovo, a sveska postaje nepotrebna. Kako pratiti ko vam duguje novac je verzija istog principa za dvoje.

Pravilo o nedolasku: odlučite jednom

Rasprava koju svaki klub jednom vodi je onaj utorak kad neko otpadne u 19:45: teren je rezervisan, trošak se ne smanjuje, i neko pokriva rupu. Odlučite ko, prije nego se desi, i stavite to u opis grupe:

1. Odustanete li prije krajnjeg roka (recimo, do podneva tog dana), ne brojite se.
2. Odustanete li nakon krajnjeg roka, ili se jednostavno ne pojavite, brojite se kao da ste igrali — vaš dio ide onome ko je rezervisao.
3. Ako se termin potpuno otkaže, onaj ko je rezervisao pokriven je ravnomjerno od svih koji su bili prijavljeni.

Ovo nije kažnjavanje. Ovo je o tome da onaj ko rezerviše nikad ne smije biti zadani gubitnik — klub čiji je rezervator uvijek u minusu uskoro ostane bez rezervatora.

Razrađen primjer: četiri utorka i jedna narudžba opreme

Deset igrača, teren od 120 KM svake sedmice, Amina rezerviše i plaća, svaka sedmica se dijeli među onima koji su igrali. Odvojeno, Lejla naručuje dresove po 50 KM — po jedan na igrača, dva za Tarika — pa je njena faktura 11 × 50 = 550 KM.

Dijelovi za teren sabiraju se na Amininih 480 KM (4 × 62 + 2 × 47 + 2 × 42 + 2 × 27 = 248 + 94 + 84 + 54). Dijelovi za opremu sabiraju se na Lejlinih 550 KM. Aminin vlastiti dio je 62 KM terena plus 50 KM opreme, pa joj se duguje 480 − 112 = 368 KM; Lejlin dio je istih 112 KM, pa joj se duguje 550 − 112 = 438 KM. Osam dugova sabira se na 806 KM = 368 + 438.

Namireno naivno — svaki igrač plaća Amini za teren i Lejli za opremu — to je šesnaest transfera. Namireno kao stanja, devet je: Tarik (147), Emir (112) i Adnan (97) zajedno plaćaju Amini 356 KM; Selma plaća Amini 12 KM i Lejli 65 KM; Ajla (112), Amra (92), Haris (92) i Damir (77) plaćaju Lejli 373 KM. Svako plaća jednom osim Selme, jer nijedna kombinacija osam dugova ne pada tačno na 368 KM — kako radi pojednostavljivanje dugova objašnjava zašto je devet ovdje donja granica.

Namirujte se mjesečno, ne po terminu

Namirenje poslije svakog termina je val transfera od 15 KM koji niko ne uživa; pustite li da teče cijelu sezonu, stanja nadžive sjećanje ljudi odakle su došla. Mjesec, ili kraj bloka termina, pravi je ritam — dovoljno aktivnosti da netiranje odradi pravi posao, dovoljno kratko da niko ne nosi 400 KM ne primijetivši. Namirenje bez nelagode pokriva kako formulisati podsjetnik da zvuči rutinski, a ne kao gonjenje.

Ovdje se klub razlikuje i od dijeljenja timskih troškova na poslu. Na poslu je prvo pitanje treba li firma platiti, s procesom zahtjeva iza toga. Ovdje nema poslodavca: svaki trošak se zaista dijeli, prisustvo se mijenja sedmično, a jedini proces je onaj koji grupa dogovori — zato su pravilo o nedolasku i mjesečno namirenje važniji nego što bi bili u kancelariji.

Gdje tu ulazi Donget

Jedna grupa za klub, sa svima u njoj preko pozivnog linka. Rezervacija svake sedmice ulazi kao trošak s Platio postavljenim na onoga ko je rezervisao i podjelom ostavljenom na Jednako, a oni koji nisu igrali odčekirani, pa se trošak dijeli samo među onima koji jesu. Narudžba opreme ulazi jednom, Lejla kao Platio, podijeljeno po Iznosu — jedan dres naspram svakog igrača, dva naspram Tarika. Izlazi iz kase ulaze isto tako, s čuvarom kao platiocem.

Odatle su Stanja svih sveska: svaki član vidi svoju neto brojku, a čuvar vidi koliko je od kase zaista njegovo. Na kraju mjeseca Namiri dugove predlaže najmanje transfera koji čiste grupu, a svako plaćanje se bilježi kao Transfer pa stanja idu na nulu tamo gdje to svi vide.

Često postavljana pitanja

Treba li teren dijeliti na sve ili samo na one koji su igrali?

Oboje radi, dok god grupa izabere jedno pravilo i drži ga se.

Šta kad se neko ne pojavi nakon što je teren rezervisan?

Odlučite pravilo jednom, prije nego se desi: otkazivanje nakon krajnjeg roka broji se kao dolazak.

Kako da klupska kasa bude providna?

Bilježite svaki ulaz i izlaz tamo gdje cijela grupa vidi, s čuvarom kao platiocem za svaki izlaz.

Kako podijeliti grupnu narudžbu opreme kad su ljudi uzeli različito?

Po tačnim iznosima, a ne ravnomjerno: svakom se dodjeljuje ono što je zaista uzeo.

Koliko često se sportski klub ili hobi grupa treba namirivati?

Jednom mjesečno, ili na kraju bloka termina.

Razlikuje li se ovo od dijeljenja timskih troškova na poslu?

Da. U klubu nema poslodavca: svaki trošak se dijeli među članovima.

Zaključak

Klupski novac prestaje biti tiha rasprava čim odvojite njegova tri oblika — rezervacije podijeljene među onima koji su igrali, narudžbe podijeljene po tome šta je ko uzeo, kasa sa svakim kretanjem u zapisu — dogovorite pravilo o nedolasku prije nego nekome zatreba, i namirujte se istog dana svakog mjeseca.

Preuzmite Donget besplatno i dajte klubu jednu grupu gdje su svaka rezervacija, narudžba opreme i izlaz iz kase zabilježeni, a mjesečno namirenje se svodi na šaku transfera.